Zvučno, album se ne trudi biti koherentan na način koji tržište voli. Žanrovi se sudaraju, atmosfere se mijenjaju, a pjesme djeluju kao da nastaju iz različitih unutarnjih prostora. No upravo u toj fragmentiranosti leži njegova logika. Ovo nije glazba koja želi sve zaokružiti, objasniti ili pomiriti, nego prihvaća kontradikciju kao realno stanje suvremenog umjetničkog rada. Cijeli album izmiče kategorizaciji. Oslanja se na ambijent / art-pop senzibilitet i elemente eksperimentalnog popa, a to je minimalizam koji duguje više suvremenoj filmskoj glazbi nego klasičnoj kantautorskoj formi. Žanrovi su rastopljeni, bez jasne pripadnosti, jednostavno eklektični. Kad se u tekstu pjesme Pustinja / The Desert spomene smrt redatelja Davida Lyncha, postaje jasno da ovaj album ne traži logiku, nego atmosferu i da se ne boji tame koja dolazi bez objašnjenja. 

U tom smislu, Nježne riječi nisu bijeg od stvarnosti, nego njezina dijagnoza. Album ne nudi brza rješenja ni jasne poruke, već prostor za aktivno slušanje koje traži pažnju, strpljenje i spremnost da se ne dobije sve odmah. Možda upravo zato djeluje toliko “neprikladno” za trenutak u kojem je nastao. 

I baš zbog toga – toliko potrebno. - Monika Nožinić za Ritam kulture