“Zvučni zid” nije puko prepisivanje pobjedničke formule koja je od Peternelove prve kompilacije stvorila nagrađivano izdanje, već njezino proširenje i nadogradnja. Koncepcijski sudar formi koje u gotovo jednakoj mjeri čine pop i rock, odnosno improvizacijska i načelno jazz glazba napravljen je prilično pitko i efektno. Ako je priča započela u Zagrebu, a proširila se na Hrvatsku, vjerujem da možemo očekivati i posljednje poglavlje trilogije koje će ovaj put uključiti i regionalnu glazbu. Ali to bi tek bio ambiciozan pothvat, čak i za Vedrana koji uporno dokazuje da je sve moguće ako čovjek ima dovoljno volje i pravilno namješteno uho. - Zoran Stajčić za Ravno do dna